2. Prethodnici i utemeljitelji

Marulićevo ime javlja se na stranicama časopisa Mogućnosti i Čakavska rič već od prvih godišta, pa je u proteklih pola stoljeća na stranicama tih dvaju splitskih književnih i znanstvenih glasila objavljen golem broj priloga o njemu. Godine 1971. pojavila se prva knjiga s Marulićevim djelima tiskana u njegovu rodnom gradu, Plavca nova Tonka Maroevića i Mirka Tomasovića. Opsežniji pak proučavanje i objavljivanje Marulićeve baštine najavila su dva sveska objavljena 1979. godine u izdanju Čakavskoga sabora (Versi harvacki, priredili Marin Franičević i Hrvoje Morović; Latinska djela I, preveo Branimir Glavičić).

Ipak, prekretnicom se može smatrati godina 1984, kada je Književni krug Split (kao nastavljač Čakavskoga sabora) pokrenuo ediciju Sabrana djela Marka Marulića i tiskao prvu knjigu s oznakom Marci Maruli opera omnia (bila je to Davidijada, koju je priredio Veljko Gortan a prepjevao Branimir Glavičić). Iste godine  održan je u Splitu, zalaganjem izdavačke kuće Logos i njezina urednika Ive Sanadera, prvi međunarodni skup o splitskom humanistu (Marko Marulić, latinski i hrvatski pisac); četiri godine poslije, 1988, posvećen mu je još jedan znanstveni skup: petnaesti Dani hvarskoga kazališta (u suradnji HAZU, Književnog kruga i općine Hvar).

urednistvo-sdmm_1996
Sastanak Uredništva Sabranih djela Marka Marulića 1996.
(Kruno Prijatelj, Nenad Cambi, Rafo Bogišić, Nedjeljka Paro, Darko Novaković, Mirko Tomasović, Ivo Frangeš, Branimir Glavičić, Bratislav Lučin, Branko Jozić)

Nema sumnje da je ključni poticaj usponu marulićevskih studija dala upravo pojava Sabranih djela. Zasnovan u Književnom krugu, taj po mnogo čemu jedinstven filološki projekt (koji traje i danas) okupio je – pod vodstvom prvoga glavnog urednika Vedrana Gliga, a od 1994. do 2002. Branimira Glavičića – naše vrhunske klasične filologe, kroatiste, povjesničare književnosti, komparatiste i teologe. Zahvaljujući njihovu radu Marulićeva djela prvi su put postala dostupna i stručnjacima i široj publici, u izvornicima i u hrvatskom prijevodu, opremljena predgovorima, bilješkama i indeksima. Iz plodne podloge tih temeljnih izdanja počela je rasti i granati se osobita, interdisciplinarna struka, nazvana marulologija. Broj proučavatelja se uvećavao, zanimanje je za Marulića prekoračilo jezične i državne granice, a tvarne i interpretacijske novosti počele su pristizati u neslućenim količinama: postalo je jasno da se objavljivanjem Sabranih djela posao ne završava, nego upravo započinje. U ljeto 1990. u Književnom se krugu stvara zamisao o kulturnoj i znanstvenoj priredbi posvećenoj Marku Maruliću – Marulićevim danima, koji su prvi put održani u travnju 1991. Njihovu okosnicu čini redoviti znanstveni skup, kojemu je svrha sustavno pratiti novosti, poticati dalja istraživanja, objavljivati rezultate (u godišnjaku Colloquia Maruliana).

Slijedom uspona marulologije i jačanja spoznaje o Maruliću kao iznimnoj književnoj pojavi sve se jasnije oblikovala potreba stvaranja posebne ustanove (centra, zavoda) koja bi se – po uzoru na slične institucije u inozemstvu – bavila baštinom nacionalnoga klasika. Takvu je zamisao iznio još 1979. fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, a ustajno ju je promicao i za njezino se ostvarenje djelatno zalagao Mirko Tomasović, uz podršku Književnoga kruga. Nakon brojnih razgovora i temeljitih priprema, u travnju 1995. Književni krug Split zajedno s Poglavarstvom grada Splita kao suosnivačem utemeljuje u svojem okrilju Marulianum, centar za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkoga kruga, koji nakon priprema počinje raditi na prijelazu iz 1995. u 1996. godinu.

9_Poglavarstvo_Marulicev domOdluka poglavarstva grada Splita o osnivanju Marulianuma